Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Stol, mastilo, polica 
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kuću 
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta žena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo, 
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo, 
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

Reci mi samo da li ti smeta
da moja ruka po tebi šeta
da li te peku oči moje
što traže lijepe tvoje
pogledaj sad dobro u mene
da li osjetiš svaku moju suzu
kad iz moga oka krene
da li ti je tada jasno
da ja volim samo tebe
jer naša ljubav je dio nas
i hoću samo nju da mi daš
ja te želim i ti to znaš
pomisli tada na nas
jer ja pomišljam na najgore
kad vidim da te nema
kao da je tako najbolje
pa nadalek put se spremam
volim te vječno i dan više
jer ti nikada ne možeš
iz srca mog da se izbrišeš
kralj si mojih snova
moja ljubav moja živa vatra
ma otrovat ču samu sebe
ti mi dođeš kao Kleopatro
ponekad osjećam još bol u sebi
to htjela nikome nikada ne bi
danju noću ljubav traži
hej živote što mi radiš
znam sjećamo se uvijek stihova
što smo jedan drugome pisali
uvijek i ovih suza
što smo jedno drugome brisali
sjeti ćemo se jedne ljubavi
koja nikada ne prolazi
a sjetit ćemo se i ove tuge
koja sada polako odlazi
i srca koja se tako vole
sjećat ćemo se i rana
koje me i danas bole
sjetit ćemo se i ove pjesme
kao drage nam uspomene!